13. februar se obeležava kao Svetski dan radija u znak sećanja na 1946. godinu, kada je prvi put emitovan program Radija UN. Ovaj praznik ima za cilj da promoviše radio. Ovogodišnja tema je “Radio i Mir”.
Radio je medij koji dopire do najširih slojeva stanovništva i koji može učiniti mnogo za obrazovanje, kulturni i politički dijalog i pomoći ljudima u najrazličitijim životnim situacijama. Svetski dan radija je Unesko utvrdio 2011. godine i to baš zato što je 13. februara 1946. godine prvi put emitovan program Radija UN.
Radio ostaje najdostpuniji medij. On može da se sluša u najudaljenijim uglovima planete, a uz pomoć radija ljudi koji ne umeju da čitaju i pišu mogu da dobiju pristup informacijama. Radio igra važnu ulogu veze u vanrednim situacijama: prilikom upozoravanja na prirodne katastrofe i za vreme spasilačkih operacija. Za UNESKO, Svetski dan radija je svojevrsno priznanje one koristi koju radio donosi čovečanstvu već više od sto godina.
Kada govorimo o ovom području, najstariji radio je Radio Beograd koji je sa emitovanjem krenuo 1. oktobra 1924. godine. To ga čini jednim od najstarijih evropskih elektronskih medija. Radio Pariz počeo je sa radom samo šest meseci ranije, a istog dana kada i Radio Beograd prvi put se oglasio i Radio Beč.
Kao zvanični pronlazač radija se vodi srpsko-američki naučnik Nikola Tesla. On je prvi razvio i objasnio način za proizvodnju radio frekvencija, princip usaglašenih rezonatnih kola u predajnoj i prijemnoj anteni i javno predstavio principe radija i prenos signala na velike daljine. Za ovaj svoj pronalazak je 1897. godine dobio patent za uređaj opisan kao „bežični prenos podataka“.
Danas se radio kao medij nalazi pred mnogo izazova uslovljenih, pre svega, drugačijim načinom života i pojavom drugih medija, a tu se pre svega misli na internet, koji menjaju ljudske navike.
S tim u vezi, dobili smo i internet radio stanice koje ne predstavljaju radio u tradicionalnom smislu, jer se mogu slušati isključivo tamo gde ima interneta.
S druge strane, većina radio stanica koji program emituju na tradicionalan način, uz pomoć radio talasa, takođe program emituju na internetu čime njihov radio briše sve državne i druge granice među ljudima.
Iako radio više nema tu popularnost kao što ju je imao na svom početku, a naročito u razvijenijim zemljama gde internet i televizija odnose prevagu, radio je daleko od svog kraja. Prema nekim istraživanjima od pre nekoliko godina, radio sluša 95 procenata stanovnika Zemlje.
Radio ima veliku još uvek veliku ulogu u informisanju ljudi, naročito u vanrednim situacijama. Signal koji šalje u tim situacijama je pouzdaniji od, recimo, bežičnog interneta ili signala mobilne telefonije, a radio uređaji često koriste i vrlo malo energije za rad što ih čini najpouzdanijim izvorom informacija i obaveštenja.
Osim toga, radio predstavlja i jedinu zabavu vozačima motornih vozila u saobraćaju.
Radio je još uvek najdinamičniji, najbrži i najinteraktivniji medij koji postoji, koji se adaptira promenama u 21. veku i nudi nove načine interakcije i uključivanja.
Muzikom koju emituje, radio može širiti dobre vibracije i izazivati emocije kod onih koji slušaju radio. Izazov je spojiti sve to, jer za to treba znanja, talenta, volje, hrabrosti i sredstava.
Pored toga, publika koja ima privilegiju da sluša radijski program sa dobrim i zabavnim voditeljem ima bar nekoliko razloga da bude zadovoljna i srećna.
Sa razvojem tehnologije stigle su i nove mogućnosti koje su donele besomučno korišćenje interneta, mobilne telefonije i kompjuterskih programa i selektora, pa se na taj način stvorio jedan potpuno novi vid industrije i komunikacije. Sve to odrazilo se i na publiku. Istovremeno, publika je počela da otkriva ono što je zanima, što može da je zaokupi, zainteresuje, posebno kada je u pitanju muzika, sve je postalo mnogo lakše i jednostavnije, ali i potpuno ispraznije.
U radio biznisu pojavili su se softveri, kontroleri, raznorazna pomagala za ujednačavanje ritmova, automatizaciju muzike, programiranje emocija i gde imate situaciju da dobijate radio u kome vam čovek više nije ni potreban, kad imate mašine, softveri sami miksuju. Uz pomoć muzičkih playlista može se napraviti radijski program za čitav dan, celu noć, vikend, čitavu nedelju, sa snimljenim najavama i odjavama, te tako u nedogled…
Ukoliko radio želi da opstane i preživi izazove digitalnog doba, on mora da ostane kreativan i autentičan, brz, precizan, sadržajan, bogat idejama, inovativan, originalan i treba da širi pozitivne vibracije, podstiče aktivizam i mobiliše ljude. U tome i jeste budućnost radija bez obzira da li će se emitovati na nekoj novoj platformi, kao podcast ili na uređaju koji će tek izmisliti.
Iako se može koristiti u svakom trenutku, u vožnji, u kući uz obavljanje kućnih poslova, u kancelariji, ili na planini, i ne zahteva pažnju kao televizija, internet, ili novine, radio je kao medij prilično zapostavljen u savremenom društvu. Od osnivanja je imao važnu ulogu u širenju propagande jer je najjeftiniji, a i prilično uticajan na ljudske emocije. Neretko je radio korišćen za širenje različtih ideologija, propagandnih poruka i ciljeva velikih diktatora. Ipak, uloga i moć radija sada su zanemareni, pred naletom medija koji stimulišu sva čula, ali i zahtevaju više pažnje, veća ulaganja i bolju tehnologiju. Tehnologija koju radio zahteva je jeftina i jednostavna, pa radio prenos može dosegnuti i do najudaljenih i najmarginalizovanijih zajednica.
Radio značajno može doprineti političkom dijalogu, obrazovanju, kulturi, ali i pomoći ljudima u različitim životnim situacijama. Radio kao medij funkcioniše i onda kada sve ostalo zataji, pa je punu moć dokazao i tokom elementarnih nepogoda koje su nedavno pogodile Srbiju i mnoga mesta ostavile bez mobilnog signala. Tokom poplava, lokalne radio stanice i mreža radio amatera prenosile su informacije, tražile pomoć, obaveštavale o najugroženijima, pa na taj način i spasile mnoge živote.
Radija kao najbržeg i najdostupnijeg medija mnogi se sete tek u kriznim vremenima, tokom rata, prilikom zemljotresa, poplava i drugih vremenskih neprilika.
U mirnodopskim uslovima radio najviše služi za zabavu, radio stanice uglavnom puštaju muziku, i tek se povremeno čuju najvažnije informacije dana. U poređenju sa nekadašnjim programom, radijski program dobio je drugačiju formu – više muzike, zanimljivosti, a manje informativnih sadžaja i ozbiljnijih radijskih emisija.
Ipak, iako se najviše koristi kada drugi mediji nisu u funkciji, radio je i dalje slušan, bar zbog muzike i najvažnijih vesti. Mobilna tehnologija i internet olakšavaju pristup radio prenosima, pa uvećavaju potencijal ovog medija.
Sociološki fenomen
Radio traje više od veka, slušale su ga generacije, i onda kada advertajzing nije bio u povoju. Preko njega su se prenosile važne, društveno-političke informacije, a danas se, osim vesti, plasiraju muzika, emisije, zabavne teme. Da, radio voditelji će uvek imati posla.
U tom sektoru zarade nisu velike, ali posao na radiju je kreativan i dosta fleksibilniji od nekih standardnih. Štaviše, dok štampa polako, ali sigurno odlazi u zaborav, ne možemo isto reći za radio. Čak su i kompanije više zainteresovane za oglašavanje na starom mediju, nego u štampanim novinama.
Radio i dalje ostaje aparat koji ima svoju dušu ispisanu vekom postojanja prvog elektronskog medija. Danas je jednosmerna komunikacija izbrisana pojavom interneta. Slušaoci i gledaoci mogu se uživo uključiti u program, ostavljati komentare na društvenim mrežama i tako na jednostavan i brz način možete učestvovati uživo u radijskom prenosu koji se neretko strimuje i putem videa na socijalnim mrežama.
Radio ima svoj duh i neku posebnu čar koja u svakom čoveku izaziva toplinu. Bilo da se sluša na nekom starom radio aparatu, u kolima, računaru ili mobilom telefonu, radio je mediji koji je uvek uz nas i za čije slušanje su nam potrebne uši i antena.
Istorija radija
Kolevka radija je Amerika. Jedno od svojih modernih čeda (i čuda) zanjihala je 1920. godine. Protivno poslovičnom kašnjenju, ovdašnji, širi prostor je u ovom slučaju skoro pa promptno reagovao. Istorija radija ovdje kreće od Kraljevine SHS. Maja 1926. godine pokrenut je Radio Zagreb. Nakon toga Radio Ljubljana (1927.) pa onda Beograd, 1929. (Doduše, 1990-tih se ustvrdilo da je neka preteča radio programa u Beogradu započela još oktobra 1924.).
Zlatne godine radija
Planetarne zlatne godine radija bile su između 1930. i 1945. godine. Čuven je po sapunicama – radio dramama koje su se emitovale svakodnevno a okupirale pažnju ogromnog broja slušalaca. Nešto od ove istorije evocirano je u Radio Days filmu Woody Allena. Jedna od najduhovitijih literarnih obrada ovog radijskog fenomena jeste okosnica čuvenog romana Mario Vargas Llose Tetka Hulija i piskaralo.
Na ovim prostorima zlatne godine radija se beleže 50-tih i 60-tih godina. Hronike kažu da je humoristička emisija Veselo veče znala ulice gradova pretvoriti u avetinjski prazne. Muški deo publike je u vlasti radio-prenosa fudbalskih utakmica. Ko ih ne pamti, reći će mu se kroz antologijske scene Sidranovog – Kusturicinog Oca na službenom putu.
Neke zanimljivosti o radiju
1. Radio se u početku nazivao “bežična telegrafija”.
2. Reč “brodkasting”, koji se odnosi na emitovanje radio transmisija, originalno je poljoprivredni termin i označava posipanje semenki.
3. Džejms Кlark Maksvel je 1869-ih godina predvideo radio talase i emitovanje radio programa.
4. Giljermo Markoni je napravio prvi uspešan prenos radio talasa 1901. i 1902. godine.
5. Naredne godine, 1903. Markoni je sprečio da predsednik SAD Ruzvelt pošalje radio poruku Edvardu VII.
6. Pre Markonija, i drugi, uključujući Nikolu Teslu i Hanriha Herca, tvrdili su da su izmislili radio transmisije.
7. Zvanična istorija beleži 31/8/1920. Кao datum zvaničnog rađanja radija kao medija. Tog dana u Pitsburgu, USA je zvanično počela sa radom radio stanica КDКA.
8. do 1922. godine, posedovanje radio licence u Velikoj Britaniji koštalo je 10 šilinga. BBC se iste godine oglasio kao prva britanska radio stanica
9. Zvanično, u UК nije bilo moguće slušati radio bez licence u periodu od 1922. do 1971. godine.
10. Markoni je dobio 1909. godine Nobelovu nagradu za “doprinos u razvijanju bežične telegrafije”.
Radoslav Berić