Ovaj običaj se nikad nije prekidao – svinjokolj na 29. novembar (Video)

Nekada se na današnji dan rano ustajalo, stavljala se voda na šporet, ali ne da bi se išlo na poso ili skuvala kafa, već se valjalo uraniti na SVINJOKOLJ, a vrela voda je trebala za šurenje. 29. novembar se baš u ovo pretvorio, nekadašnji Dan Republike koji smo svi voleli zbog slobodnog dana, zbog toga što ćemo tog dana jesti svežu prasetinu je nestao. Ipak, kako tako očuvalo se sećanje na njega. Sremska Televizija Vas podseća šta smo nekada slavili svi mi koji smo voleli Tita i “Jugu”, ali su to činili i oni koji nisu voleli ove dve veoma važne stvari u životu SFRJ!

Za 29. novembar u socijalizmu je padao sneg. Đaci prvaci tog dana su dobijali crvene pionirske marame, a starijima su deljena ordenja. Radnje su bile zatvorene, gradske ulice – osim onih strmih, zgodnih za sankanje – puste, a prozori zamagljeni od krčkanja obavezne sarme.

Po selima i prigradskim naseljima, 29. novembra klale su se svinje. U nekim krajevima SFRJ to se zvalo “svinjokolj”, negde “disnotor”, pa “zabijačka”, “karabinje”, “svinjska daća”… ali je svuda bilo blatnjavo, krvavo, zadimljeno, i mirisalo na čvarke.

U rano jutro, dok se još svanjava, dolazio bi “majstor” – pravi kasapin, ili komšija koji se izveštio u klanju. Dok mlađi lože vatru ispod kazana sa vodom za šurenje, on bi sa domaćinom i jednim ili dvojicom pomoćnika, strusio po dve rakije, a treću odbio sa: “Nemoj, prvo posao da završimo!”

Zatim bi dovukli svinju, i njeno bi se skvičanje čulo dok je muškarci, gurajući se međusobno, ne obore i dok je majstor jednim potezom oštrog noža ne zakolje.

Negde se šurilo slamom, negde brenerom, ali je obavezna bila i mašinica sa žiletom, za finije radove.

Zaklana svinja podizana je na čengele da je majstor raspori, a i istranžira. Dobar majstor odvoji za dimljenje vrat, englesku, tirolsku i mesnatu slaninu, pa kolenice, špic rebra, kosti i nogice. Žene tada užurbano nose vangle sa iznutricama, a pomoćnici na stolu u dvorištu seckaju slaninu za čvarke, i zapitkiju domaćina da li je veličina dobra, dok im se između nogu vrzmaju mačke.

U neko doba, domaćica će iz kuće izneti šerpu sa mirišljavom prženom džigericom, da se doručkuje…

U kazanu, oraniji, krčkaju se čvarci. Meša ih drvenom varjačom, veličine manjeg vesla, neko mlađi, ali majstor s vremena na vreme priđe i napravi nekoliko krugova, kontrole radi. Pred kraj, kad zapene, dodaće mleko, da čvarci dobiju rumenu boju.

Posle soljenja, cede se kroz gazu, i stavljaju u vanglu, pa ih deca čuvaju od mačaka i jedu musavim prstima dok im ne pripadne muka…

A poslednjeg dana praznika, ručice torbi pucaju dok ih radni ljudi i građani tegle sa autobuske stanice do svojih solitera!

Za Dan Republike, uveče se na prvom programu televizije davao partizanski film, a na drugom je emitovan splet kola i plesova naroda i narodnosti. A u vreme ručka, išao je dokumentrani program, pa su ga, na portabl televiziroma ruske marke “junost”, gledali samo portiri i milicajci na dežurstvu.

Radoslav Berić