Očuvanje tradicije kroz izradu nošnji

Srpska narodna nošnja se ističe po ručno rađenim raznolikim ukrasima. Vezeni crveni cvetovi na rubu suknje ili zlatan konac na ženskim jelecima, prepoznatljivi su, i često vezeni, na nošnjama u Sremu. Svaki deo Srbije u svoje nošnje ubacivao je poneki karakteristični motiv, kako bi bio prepoznatljiv na skupovima, koji su se nekada organizovali.

Ukrasi na narodnim nošnjama moraju se raditi ručno. Vezeni cvetovi, pokazivali su razliku između gradskog i seoskog stanovništva. Seoske nošnje bile su pretežno proizvod domaće, kućne i seoske radinosti. Danas se tim bave samo oni koji žele da očuvaju tradiciju.

Sastavni delovi narodne nošnje su šajkača, tkanica (vrsta pojasa), čakšire, dolama, jelek, šalvare, čarape i opanci. Jedna od članica Udruženja žena “Majka Angelina” je zadužena za štrikanje čarapa, na koje potom veze crvene cvetove. Kako i sama kaže, od malena štrika jer to voli i tu pronalazi sebe

Očuvati tradiciju danas, u trci sa modernim načinom života, jeste teško. Narodna nošnja i ručni radovi su deo prošlosti koju čuvaju ove divne dame, kako bi njihova deca, ali i svi oni koji žele da spoznaju duh prošlosti svog naroda, na ovaj način, to mogli i da učine.